Naslovnica SCI-TECH Nanoplastika promoviše uslove za Parkinsonovu bolest u različitim laboratorijskim modelima

Nanoplastika promoviše uslove za Parkinsonovu bolest u različitim laboratorijskim modelima

74
0

Nanoplastika stupa u interakciju s određenim proteinom koji se prirodno nalazi u mozgu, stvarajući promjene povezane s Parkinsonovom bolešću i nekim vrstama demencije.

U studiji koju je vodio Duke i koja se pojavila 17. novembra godine Science Advancesistraživači izvještavaju da nalazi stvaraju osnovu za novo područje istraživanja, potaknuto pravovremenim utjecajem faktora okoliša na ljudsku biologiju.

“Parkinsonova bolest se naziva najbrže rastućim neurološkim poremećajem na svijetu”, rekao je glavni istraživač, dr Andrew West, profesor na Odsjeku za farmakologiju i biologiju raka na Medicinskom fakultetu Univerziteta Duke. Brojni podaci ukazuju na to da faktori okoline mogu igrati značajnu ulogu u Parkinsonovoj bolesti, ali takvi faktori većinom nisu identificirani.

Pokazalo se da se nepravilno odložena plastika raspada na vrlo male komadiće i akumulira u vodi i zalihama hrane, a pronađena je u krvi većine odraslih u nedavnoj studiji.

“Naša studija sugerira da bi pojava mikro i nanoplastike u okolišu mogla predstavljati novi izazov za toksine u pogledu rizika i napredovanja Parkinsonove bolesti”, rekao je West. “Ovo je posebno zabrinjavajuće s obzirom na predviđeno povećanje koncentracija ovih zagađivača u našim zalihama vode i hrane.”

West i kolege u Duke’s Nicholas School of Environment i Odsjeku za hemiju na Trinity College of Arts and Sciences otkrili su da nanočestice plastičnog polistirena — koje se obično nalaze u predmetima za jednokratnu upotrebu kao što su čaše za jednokratnu upotrebu i pribor za jelo — privlače nakupljanje protein poznat kao alfa-sinuklein. West je rekao da su najiznenađujući nalazi studije čvrste veze formirane između plastike i proteina unutar područja neurona gdje se te akumulacije skupljaju, lizosoma.

Istraživači su rekli da su se nakupine plastičnog proteina dogodile na tri različita modela izvedena u studiji — u epruvetama, kultivisanim neuronima i mišjim modelima Parkinsonove bolesti. West je rekao da ostaju pitanja o tome kako se takve interakcije mogu događati unutar ljudi i može li vrsta plastike igrati ulogu.

“Dok se mikroplastični i nanoplastični zagađivači pomno procjenjuju u pogledu njihovog potencijalnog utjecaja na rak i autoimune bolesti, zapanjujuća priroda interakcija koje možemo primijetiti u našim modelima ukazuje na potrebu za procjenom povećanja nanoplastičnih zagađivača na Parkinsonovu bolest i rizik i progresiju demencije,” West je rekao.

“Tehnologija potrebna za praćenje nanoplastike je još uvijek u najranijoj mogućoj fazi i još nije spremna da odgovori na sva pitanja koja imamo”, rekao je. “Ali nadamo se da će se napori u ovoj oblasti brzo povećati, jer vidimo šta ove čestice mogu učiniti u našim modelima. Ako znamo na šta treba paziti, možemo poduzeti potrebne korake da se zaštitimo, bez ugrožavanja svih prednosti koje ubiremo svaki put dan od plastike.”

Studiju je delimično finansirala Fondacija Michael J. Fox za istraživanje Parkinsonove bolesti i inicijativa Aligning Science Across Parkinson’s (ASAP-020527).

Pored Westa, autori studije su Zhiyong Liu, Arpine Sokratian, Addison M. Duda, Enquan Xu, Christina Stanhope, Amber Fu, Samuel Strader, Huizhong Li, Yuan Yuan, Benjamin G. Bobay, Joana Sipe, Ketty Bai, Iben Lundgaard , Na Liu, Belinda Hernandez, Catherine Bowes Rickman i Sara E. Miller.


Izvor: www.sciencedaily.com


Pratite nas na Facebook-u | Twitter-u | YouTube-u

WPAP (8847)